Aktivnost belišćanskih planinara nije omela snijeg i hladnoća.
Vikend 15. I 16. 12. 2018.g. grupa od 18 planinara je provela na Kalniku, Medvednici i posjetila advent u Zagrebu.
U subotu u 6 sati u hladno i snježno jutro krenuli smo u pravcu sjeverozapada Hrvatske –prvi cilj gora Kalnik. Bez obzira na vremenske uvjete nije bilo odustajanja. Kao i uvijek ugodna atmosfera u vozilima i oprezna vožnja naših vozača. U predviđeno vrijeme stižemo u selo Kalnik i ostavljamo vozila. Dočekala nas je prava zimska idila-bijeli snijeg, a grane drveća okovane injem i snijegom. Hladan vjetar nosi inje i sniježne pahuljice. Cijela grupa kreće u pravcu planinarskog doma Kalnik pristupačnim snježnim putem. Nakon četrdesetak minuta hoda ugledali smo dom, a s desne strane smo ugledali velike gromadne stijene i Srednjovjekovnu utvrdu Veliki Kalnik u magli. Deset članova ostaje u toplom prostoru doma, a osam kreće stazom prema vrhu-Vranilac 643 m (najviši vrh Kalnika). Iako ovo nije velika visina, ali obzirom da je planina okružena nizinom djeluje impozantno, no vršni dio je sastavljen od rastrganih stjenovitih gromada i pristup je dosta zahtjevan. Jedan dio staze kroz šumu bio je bajkovit –(u snijegu samo tragovi šumskih stanovnika i naši) no kako smo se približavali vrhu postalo je sve ozbiljnije. Kamen prekriven snijegom zahtjevao je krajnji oprez. Kada smo stigli tridesetak metara ispod vrha do TV odašiljača i već vidjeli vrh-vodič odlučuje da se vratimo. Uskraćeni smo za pogled s vrha i za žig u dnevniku HPO, ali važnija je sigurnost i uživanje nego potvrda nekih pothvata. Pri povratku uživamo u čarima zime. U domu se pridružujemo ostalima i nakon ručka i toplih napitaka spuštamo se do vozila i krećemo prema Zagrebu. Nakon oko dva sata boravka na snijegu godila je toplina vozila.
U Zagrebu na adventu proveli smo od 16 do 19 sati. U blještavilu grada i adventa svatko je birao svoj pravac. Nakon toga krenuli smo na Medvednicu- (pl. dom Puntjarka). U vozilima smo sređivali dojmove dana i složili se –čovjek može učiniti okoliš lijepim raznim blještavim ukrasima, ali ono što možemo naći u prirodi je nedostižno djelima čovjeka.
Večer i noć provodimo u lijepom i ugodnom prostoru doma.Ujutro u 9 sati pet članova tu i ostaje i organizira si šetnju i boravak kako oni žele. Ostalih 13 kreće u pravcu Sljemena –najviši vrh Medvednice 1033m.
Taj vrh je lako dostupan i ima puno staza do njega . U Zagrebu nije bilo snijega, ali ovdje je prava zimska idila. Grane jela i smreka su se savile pod težinom snijega, a grane bjelogorice su okovane injem i kao rasprostrta bijela čipka iznad nas. Odlučili smo jedan dio puta ići nemarkiranim stazama i posjetiti planinarsku kuću „Risova jazbina“, te posjetiti planinarske prijatelje iz Zagreba. Oni su uživali u fešti već ujutro, a mi smo ih samo kratko pozdravili i krenuli dalje. Napravili smo jedan krug kroz šmu ostavljajući samo naše tragove u snijegu i krenuli na stazu prema Sljemenu. Medvednica je bila puna izletnika , planinara, a jedna grupa je trčala 9 km prema vrhu. Na jednoj od snježnih padina djeca su užavala sanjkajući se. Iako je bio temperaturni minus i puhao je hladan vjetar nama je bilo ugodno. Svi smo imali odjeću i obuću primjerenu ovim uvjetima. Uživali smo u prelijepim zimskim prizorima, a u području jela i smreka mogli smo osjetiti i njihov ugodan miris. Svi smo stigli na vrh i kratko se zadržali. Pet članova ostaje osvježiti se u objektima na vrhu i spušta se istom stazom do Puntjarke.
Sedam se odlučuje za pravac planinarskog doma Grafičar, planirajući kraći odmor i toplo osvježenje.
Uživali smo u zimskom pejzažu, ali dom je bio pun planinara i ostalo nam je da se vratimo. Ponovno se penjemo do podno vrha Sljemena i spuštamo do Puntjarke. Tako smo 4,30 sati vremena proveli hodajući u sniježnim uvjetima. Raspoloženje je i dalje bilo na vrhuncu, iako smo već počeli osjećati potrebu za hranom. U vrijeme ručka 1,30 smo svi bili na okupu. Pred domom nas je dočekalo ugodno iznenađenje -svirka i pjesma Slavonaca . Tu su na povratku s Sljemena zastali naši planinarski prijatelji iz Kutjeva . Nakon ručka i okrijepe u 14,30 sati smo krenuli kući. Zahvalili smo našem vodiću Zoranu na još jednom dobro organiziranom i prelijepom izletu. Ugodno raspoloženje je nastavljeno i putem.
Jedno kratko stajanje uz put i već do 20 sati smo bili u svojim kućama.
