Ranim jutrom u utorak devetero nas je krenulo na obilazak Like i Velebita. Jutarnja temperatura ugodna za put prema Gackoj dolini, a u planu je obilazak Majerova Vrila.
Vrila Gacke su vrijedan etnografski lokalitet. Područje Gacke se sastoji od devet vrila, a najjača su tri; Klanac, Tonković i Majerovo vrilo.
Nakon obilaska vrila odlazimo do Rizvanuše i nastavljamo makadamskim putom do proširenja puta za parkiranje. Uzimamo ruksake i put pod noge po makadamu te skrećemo desno u šumu, a uspon se povećava kroz takozvani Krivi gaj. Stižemo do planinarske kuće Visočica – 1430m. Kuća je zaključana, a otvara se po dogovoru i najavi domaćinu PD “Željezničar “ Gospić.
Do kuće je ruševina nekadašnjega Gajtanova doma ( uništen je u domovinskom ratu ), a malo dalje je čatrnja ( gusterna ) pitke vode. Dvoje planinara odustaju i ostaju kod planinarske kuće te se penju na obližnji vidikovac i uživaju u travnatim i cvjetnim obroncima vršnog dijela Visočice iako ne vide sam vrh koji se nalazi sakriven nešto istočnije. Nas sedmero nastavljamo uspon prema vrhu. Stižemo na vrh Visočice -1619 m sa kojeg se pruža pogled na Liku i Velebit. Imamo malu pauzu uz okrjepu, slikamo se i slijedi povratak prema planinarsko kući gdje nas čekaju naša dva člana.
Povratak do kombija i odlazak na Veliko Rujno gdje je bilo dogovoreno spavanje. Kad smo stigli na Veliko Rujno potražimo domaćina Peku Marasović i on nam pokaže naš smještaj. Taj smještaj nije ni približno onomu o čemu smo s njim razgovarali i dogovarali te razočarani napuštamo Veliko Rujno. Zovemo našeg člana i tražimo pomoć i zahvaljujemo mu od srca na tom. Stižemo u Starigrad i ljubazna domaćica nam pokazuje naš dom naredne tri večeri.
Zbog gore navedenoga mijenjamo i plan obilaska Velebita.
U srijedu odlazimo u Veliku Paklenicu hodamo do planinarskog doma Paklenica 480m. Planinarski dom “Paklenica“ udaljen je oko 6 km od glavnog parkirališta u kanjonu Velike Palenice. Uživamo u žuboru vode koji nas cijelo vrijeme prati, gledamo penjače na Anića kuku, obilazi podzemni grad Paklenice. Vraćamo se u naš apartman i nakon odmora obilazimo Starigrad. Večernje druženje na terasi i dogovor za sutra.
U četvrtak odlazimo na Tulove grede koje su krški fenomen na Velebitu.
Tulove grede su skupina stijena neobičnih i strmih oblika, dugačke su oko jedan kilometar, a najviši vrh je 1120m. Nalaze se odmah pokraj ceste Obrovac-Sveti Rok i samim time su lako dostupne. Mnoštvo ploča poginulim braniteljima uz cestu podsjećaju nas na ratna zbivanja i veliku važnost Velebita u Domovinskom ratu.
Staza je dobro markirana i polako se uspinjemo travnatim dijelom i razbacanom kamenju i stižemo do amfiteatra. Petero ih ostaje u amfiteatru i razgledava zeleni okoliš sa nabacanim kamenim gromadama. Staza je strmija i treba se hvatati i rukama te ostavljamo naše štapove, a neki i ruksake. Dolazimo do dijela na kojem su sajle, a problem je što se sajla otkačila i nas troje odustaje od daljnjeg puta. Najmlađi među nam nastavlja put i mi ga pratimo pogledom i slikamo ga. Spušta se oprezno uz tu sajlu dolje, pa opet penje i odlazi iza stijene i ne vidimo ga dok se nije sa suprotne strane popeo na vrh. Oprezno istim putem se vraća natrag i nas četvero vraćamo se natrag. Naših petero se već polako spustilo do kombija i mi im se pridružujemo. Zanimljivo je spomenuti da se na Tulovim gredama snimao film Winnetou. Nakon toga dolazimo na izvor rijeke Krupe,nedaleko od zaseoka Mandići.
U večernjim satima odlazimo do Zadra i uživamo u obilazak grada i zvuku zadarskih orgulja.
U petak idemo u Liku na vrh Poštak 1425m. Dolazimo u mjesto Otrić na željezničkoj postaji Zrmanja i tu počima uspon na Poštak.
Ide se makadamskom cestom i slijedi lagani uspon i ulazak u nisku i rijetku šumu hrasta sladunca i pokojeg bora. Petero naših odustaju od vrha i lagano se vraćaju natrag. Četvero nas nastavlja put prema vrhu. Izlaskom iz šume vidi se vrh i dolazimo do kamene galerije.
U kamenoj galeriji se posebno ističe kamena skulptura kao gljiva ili „Glava svemirca – Marsovca“. Poštak je uglavnom travnat, puno kovilja, majčine dušice. Nakon kamene galerije slijedi uspon prema vrhu. Mali odmor na vrhu i povratak natrag istim putem. Odmor, presvlačenje i povratak doma.
Puni dojmova, vraćamo se u ranim večernjim satima doma.
Hvala Udruzi športskih udruga Grada Belišća na ustupljenom kombi vozilu za ovaj naš obilazak Velebita i Like.
Tekst: Goran Maričić
Slike: M. Andrić, F. Šmit, D. Cvenić i G. Maričić
