Na Požeškoj gori

14. 1. 2018.g –nedjelju belišćanski planinari su proveli na Požeškoj gori

U ranim jutarnjim satima pet belišćanskih planinara s još četiri iz HPD „Zanatlija“ iz Osijeka su krenuli u pravcu Požeške gore-u malo mjesto Zakorenje, nedaleko Požege. Ovdje se već šestu godinu za redom okupljaju planinari u ovo vrijeme. Organizator sukupa je Planinarska sekcija „Kapavac“ Zakorenje i matično planinarsko društvo HPD „Sokolovac“ Požega. Organiziran je pohod na najviši vrh Požeške gore Kapavac 618 m.
Ove godine se okupilo više od 150 planinara iz 14 planinarskih društava Slavonije, a bili su i planinari iz Orašja. Okupljanje se održalo ispred male planinarske kuće „Bajin kijer“ u starom selu Zakorenje. Nakon pozdravne riječi domaćina krenulo se na pohod. Vrijeme je bilo hladno i vjetrovito. Vrlo brzo se ušlo u šumu koja je bila ukrašena injem, a uz stazu su procvali jaglaci i kukurijek, kao rezultat toplog vremena do sada. Velika i vesela kolona planinara uspinjala se dosta strmom stazom prema cilju. Vrlo brzo je počelo skidanje jakni, jer je kretanje stvorilo potrebnu temperaturu za tijelo.
Za oko dva sata hoda stiglo se do vrha. Tamo uobičajeno grupno fotografiranje i kratki odmor, jer je vjetar bio sve hladniji. Pri silasku s vrha na drugu stranu prelijep pogled na šumu koja je blistala kao da je prosuto srebro po granama. Povratak je uslijedio manje zahtjevnom stazom, pa se moglo popričati s brojnim planinarskim prijateljima. Po izlasku iz šume počelo je i snjiježiti, pa je ugođaj bio još čarobniji. Nakon četvorosatnog pohoda svi su se učesnici okupili u prostoriji Vatrogasnog doma.
Domaćini su sve učesnike počastili ukusnim ručkom, kolačima i pićem. Nastavljeno je druženje uz veselu glazbu i pjesmu. Podijelili su i zahvalnice svim prisutnim učesnicima . Druženje je potrajalo do kasnih poslijepodnevnih sati. Ovaj pohod radi ove lijepe planine i ljubaznih domaćina postaje sve popularniji i posjećeniji.
Praćeni pahuljama snijega, i uz pjesmu u toplom vozilu vraćamo se kućama puni lijepih dojmova.

Tajnica Nada Donković