Vikend 10. – 11. 3. 2018.g. belišćanski planinari su proveli na zanimljivom izletu u BIH.
Ovo nije bio izlet osvajanja vrhova poznatih i lijepih bosanskih planina, već posjeta zanimljivih lokaliteta pokraj kojih smo više puta prolazili na putu prema vrhovima ili ih odozgo primjećivali. Plan je bio posjetiti franjevački samostan u Fojnici i bosanske piramide kod Visokog.
Kako dugi niz godina imamo prijateljske odnose s planinarima iz BIH i oni su česti gosti kod nas, kao i mi kod njih – planinari iz PD „Kis“ Kiseljak su bili suorganizatori ovog izleta.
U ranim jutarnjim satima grupa od devet naših planinara u ugodnom raspoloženju je krenula na put. Po dolasku u Zenicu zaustavljamo se u lokalu gdje smo doručkovali pite ispod peke i burek. Već tu susrećemo poznanike planinare iz Zenice. Okrijepljeni nastavljamo put oko 70 km u pravcu prelijepog planinskog gradića Fojnice. Cilj nam je Franjevački samostan Duha Svetoga-impozantno zdanje iznad grada. Ovaj lijepi gradić smješten je na visini 587 m ispod masiva Vranice s jedne strane Bitovnje i još nekih planina. Tu je poznato lječilište Reumal ispred kojeg protječe brza riječica Fojnica. Tu su nas dočekali naši prijatelji iz Kiseljaka i s njima odlazimo do samostana. Samostan i crkva potječu iz 14. Stoljeća. Njegove zidine čuvaju veliko povijesno blago , a kroz njega nas je provela kustosica muzeja. Tu je bogata knjižnica, razne iskopine, primjerci oruđa i oružja, primjerci crkvenog ruha i odjeće življa s tih prostora, umjetničkih slika, raznih uporabnih predmeta iz davnina i dr. Najpoznatiji original dokument koji se čuva u Muzeju je Ahdnama –napisna 1463.g. – sporazum s osmanlijama koji je jamčio opstojnost Franjevaca u vrijeme turske vladavine, ali i povratak tada odbjeglog stanovništva. Posjetili smo i crkvu u sklopu samostana . Zadivljeni ovim povjesnim ljepotama spuštamo se u grad. Iz grada smo uživali u pogledu na vrh vranice koji je prekriven dubokim snijegom i prisjećali se pohoda na tu najljpšu planinu BIH. Nakon kraćeg zdržavanja u gradu naši prijatelji nas vode preko mjesta Bakovići u oko 17 km udaljenu Deževicu. Ovdje se u netaknutom dijelu prirode nalazi svetište Sv. Jakova Markijskog. Uz put od Fojnice s obje strane su bili razasuti procvali šafrani, a ovdje nas je dočekao duboki snijeg. Oko špilje gdje se molio Sv. Jakov su postavljene drvene klupe, gdje se vjernici odmaraju i prisustvuju služenju mise. Ova prelijepa oaza mira je okružena visokim crnogoričnim stablima, a podno njih šumi brzi gorski potočić.
Vrijeme je ugodno, kao da se radi o toplom proljetnom danu. U predvečerje stižemo u planinarski dom „Zbilje“ iznad grada Visoko, kojim upravlja PD „Visočica“ iz Visokog. Tu je uslijedilo ugodno druženje s domaćinima uz ukusnu večeru, koju su nam oni pripremili. Druženje je potrajalo do kasnih večernjih sati.
Ujutro opet nas dočekuju s doručkom (tople lepinjice s domaćim kajmakom i ajvarom) a vrhunac svega je prava kava koju nam je skuhao domar. Dom je na visini 645 m , pokraj njega protječe rijeka Fojnica i pruža se široki pogled na grad Visoko. Područje grada i općine je okruženo padinama podbrda i vijenaca planina Srednje Bosne –Vranice i Zvijezde, a u tom dijelu protječu rijeke Fojnica i Bosna. Atrakcija ovog područja su bosanske piramide. Semir Osmanagić za kojeg kažu –pseudoistraživač 2005. Godine je istraživao okolicu brdo Visočicu i okolna brda, te ustvrdio da je Visočica najstarija piramida u Europi i nazvao ju Piramidom sunca, te još dvije: Piramida mjeseca i Piramida zmaja i da su iste proizvod ljudske ruke, a ne prirode. Dio akademske zajednice to osporava, a oni na lokalnoj razini i dalje istražuju. Posjetili smo tunel na Ravnama za koji tvrde da je ulaz u Piramidu sunca, koja je udaljena oko 3 km. Službeni vodić nas je vodio tunelom ispod zemlje oko 600 m. Bilo je zanimljivo njegovo izlaganje, a nailazili smo na dijelove suhozida, primjerke ogromnih gromada teških i nekoliko tona kamena za koji tvrde da je keramika i da je to stvorila ljuska ruka. Iako duboko u tunelu osjetili smo svjež i ugodan zrak i još neke znakove, pa su nam se njegove tvrdnje činile istinitim. Navodno ovdje se mogu osjetiti i neka zdravstvena stanja. U svakom slučaju bilo je jako zanimljivo. Po izlasku su nam ponuđeni brojni suveniri (iskopine i ljekovita voda).
Nakon toga posjećujemo još jednu novu atrakciju u Viskokom- Arheološko turistički park Ravne 2.
Neposredno ispod ulaza u tunele Ravne, četrdesetak kilometara m2 nekadašnje močvare je uređeno u prelijepo izletište. Nasuto je zemljom i sada su to travnati tereni i udolina kroz koju protječe brdski potočić,a osmisleni su razni sadržaji. Vrijeme je toplo proljetno, na posvuda su procvali šafrani, jaglaci, visibabe i još neki žuti cvjetovi. Sve je lijepo osmišljeno- uređena staza , klupe, mali mostići preko potočića, sanitarni objekt i informativni panoi. Na panoima vidimo i imana donatora i imen izvođača radova. Posađene su i razne sadnice voća. Nailazimo na zanimljive iskopine iz okolnog područja (velike kamene kugle, kamenje itd.) Od sadržaja nailazimo na: platforme za jogu i meditaciju, kameni krugovi za pojačanje aure, staze za šetnju, klupe i pozornica za koncerte. Ovdje uživamo u šetnji i lijepom danu i zaključujemo, da je ovo jedini planinarski izlet kada nam nisu bili prioritet vrhovi, a zadovoljstvo je bilo potpuno.
U poslijepodnevnim satima opraštamo se s domaćinima i zahvaljujemo im se na lijepom dočeku , organizaciji i druženju. Po dolasku u Zenicu, već na uobičajenoj lokaciji uživamo u čevapima, a sa terase restorana gdje smo pili kavu i osvježavajuža pića uživamo u pogledu na rijeku Bosnu, grad Zenicu, te na planine Lisac i Vlašić koje su prekrivene snijegom pomalo tonule u sumrak pri zalasku sunca.
Oko 22 sata puni lijepih dojmova stižemo kućama.
