U utorak u ranim jutarnjim satima četrnaest planinara krenulo je na put prema Velebitu. Naši vozači su nas uspješno dovezli do željenog cilja i polazne točke za odlazak na vrh Jadićev plan – KT HPO -1416m. Jadićev plan je brdo obraslo šumom u vršnom dijelu Senjskog bila, vrh je kamenit i nema vidika.
Slijedi nam obuvanje gojzerica te uzimamo stvari za hodanje i krećemo prateći označenu stazu. Put nas vodi kroz šumu i blagi uspon te izlazimo na manju livadu pa opet uspon kroz šumu i izlazimo na travnati hrbat na kojem nalazimo borovnice. Beremo te male bobice i uživamo u njihovu okusu. Nakon uživanja u borovnicama nastavljamo naš put i ponovno smo u šumi i strmiji uspon do vrha. Jedanast nas uspješno dolazi do vrha te slijedi slikanje pečatiranje planinarskih dnevnika. Povratak istim putem do naših vozla i odlazimo u Krasno u Svetište Majke Božje od Krasna. Svetište je iz 18.stoljeća, izgrađeno na temeljima srednjovjekovne crkvice. Obilazimo svetište i zahvaljujemo Majci Božjoj na lijepo provedenom danu te da nam i naredni dani budu ugodni i lijepi. Nastavljamo naš put prema Zavižanu. Stižemo na ulaz u Nacionalni park Sjeverni Velebit, plaćamo ulaznicu i nastavljamo put do planinarskog doma Zavžan. Terasa doma puna je planinara koji uživaju u pogledu pijući kavu i Velebitsko pivo. Javljamo se domaru koji nas odvodi do naših soba. Ostavljamo stvari i mi nakratko odlazimo da uživamo na terasi. Vjetar puše, mrači se no zato je u planinarskom domu ugodno i toplo. Nako večere slijedi dogovor za sutrašnje hodanje te druženje uz priču i kartanje.
U srijedu nakon kave i doručka krećemo na Mali Rajinac KT HPO 1699m. Mali Rajinac je najviši vrh sjevernog Velebita, a deseti po veličini u Hrvatskoj. Zahvaljujući njegovoj visini jedan je od najpreglednijih vrhova na Velebitu. Vršni dio ima oblik malog kamenitog grebena sa nekoliko rastrganih stijena. Dvoje planinara ostaju i uživaju u obilasku poučnih staza na Zavižanu. Od planinarskog doma spuštamo se do kapelice Sv.Ante , pomolimo se slikamo i idemo dalje. Put nastavljamo zavižanskom cestom i nakon dvadesetak minuta stižemo do znaka za Mali Rajinac. Skrećemo desno u šumu i izlazimo na visoravan Jezera te stižemo do raskrižja putova desno vodi na Pivčevac , a ravno na Mali Raijnac. Tu nas napuštaju jedan naš planinar i vozač drugog kombija. Put nastavljamo kroz šumu hodajući dolje, gore i stižemo do male čistine i raskrižja putova. Na toj čistin ostaje dvoje planinara , a mi ostali nastavljamo put. Put nas vodi kroz šumu i uspon je sve strmiji. Ispreda nas se zabijeli kamen prošaran niskim raslinjem, a to je vrh na kojeg uskoro stižemo. Stigli na vrh, slikamo, pečatiramo planinarske dnevnika i pauza za odmor i okrepu. Natrag se vraćamo istim putem i stižemo do naših koji su se odmarali čakajući nas. Stigli u planinarski dom, presvlačanje, odmor, družanje.
U četvratk ujutro u šest sati krećamo iz planinarskog doma prema Krasnom u zaselak Šporčići odakle se kreća na Korenski vrh KT HPO 1101m. Korenski vrh je najviša točka na šumovitom grebenu iznad Kutereva i zanimljiv je što omogućava da se vidi kontinentalna strana Velebita koja se spušta prema Lici. Stižemo do polazne točke na Korenski vrh. Osmero ih ostaju u selu i malo se druže sa domaćinima gdje smo parkirali vozila. Nakon toga odlaze u Kuterevo i obilaze utočište medvjeda te posjećuju OPG „Butina“, a nas sedmero odlazimo na vrh. Put ide kroz bukovu šumu srtmo uzbrdo. Put je mokar posut lišćem, kamenom i otpalim granjem ( vododerina ). Vršni dio je stjenovit i treba penjati četveronoške. Na vrhu se slikamo, pečatiramo planinarske dnevnike i kratka pauza za odmor. Istim putem vraćamo se natrag uz veliki oprez zbog proklizavanja. Svi smo se sretno spustili, presvukli, kratko odmorili i krenuli prema Slavoniji. U ranim večernjim satima stižemo doma da bi na vrijeme vratili gradski kombi.
Zahvaljujemo se Zajednici športskih udruga grada Belišća na ustupljenom kombi vozilu za obilazak Velebita.
Tekst: Mila Andrić
