BELIŠĆANSKI PLANINARI U GORSKOM KOTARU

Od 28. -31. 7. 2018.g. belišćanski planinari su boravili u Gorskom Kotaru.

U subotu 28. 7. grupa od 9 planinara u ranim jutarnjim satima krenula je put Gorskog Kotara kombijem Zajednice sportskih udruga grada Belišća. Veći dio puta praćeni smo jakom kišom, no tamo nas dočekalo sunce i ugodan vjetar. Plan je isti dan posjetiti strogi rezervat prirode u središnjem dijelu Velike Kapele Bijele stijene. Vozilom produžujemo put u pravcu Begovog Razdolja i Tuka i dobrim dijelom makadam cestom kroz šumu do polazišne točke-Begova staza. Vrijeme sunčano i ugodno- vidici iz vozila već prelijepi. Cvjetne livade, proplanci i šuma crnogorice i mješovita bjelogorica. Oznaka područje medveda nas previše ne zabrinjava, jer ljepota okoliša potiskuje sve ostalo. Strmom šumskom stazom stižemo do planinarskog skloništa „Miroslav Hirtz“, a onda nam se iznad šumskog zelenila ukazala snježno bijela kamena ljepota. Ovo mjesto se smatra najatraktivnijim planinarskim usponom. Uz pomoć sajli oprezno se penjemo preko i kroz nevjerojatnu galeriju kraških oblika i ponora. Na samom vrhu 1335 m nadmorske visine nalazimo buketić runolista, a onda prekrasan pogled na slovenski Snežnik, Velebit , Klek i vrhove Bjelolasice. Uslijedio je kraj bajke-silazak vrlo zahtjevan, ali nakon toga zadovoljstvo, jer je cijela ekipa ovo odradila.
Naš vodić Ivan vodi nas u svoju vikendicu u malo mjesto Hrib iznad mjesta Gerovo. Nakon smještaja u ovom lijepom objektu smještenom u šumi slijedi odlazak na roštilj u blizini pa ugodno večernje druženje i zdravi san.
Nedjelja: Ujutro rano ustajanje i opet planirana žestoka tura. S terase prekrasan pogled na vrh Risnjaka koji je bio naš cilj. Plan je u Nacionalnom parku Risnjak ispenjati najviši vrh Risnjak 1528 m i
Snježnik 1506 m nadmorske visine. Ova dva vrha su udaljena oko 3 km. Odlazimo vozilom do proplanka i livade na njemu Lazac. Kroz veličanstveno šumsko carstvo (četrnaest šumskih zajednica-ogromne jele, bukve i ost., i trideset biljnih zajednica) – ovaj nacionalni park je 70% zona stroge zaštite. Vrijeme opet sunčano u početku malo sparno, ali kasnije ugodan svjež vjetrić pomaže u savladavanju uspona. Uspinjemo se prema Snježniku-većina puta je kroz šumu, jedan dio strmim livadama i stižemo do zapuštenog planinarskog doma ispod vrha. Tada slijedi uspon na slikoviti kameni greben i vrh koji je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Usput uz živopisno cvijeće nailazimo na runolist. Veličanstven pogled na strme livade oko vrha, Kvarner, Velebit, Učku i sloveski Snežnik . Na jednom dijelu staze do vrha dvoje željni adrenalina su krenuli kraćom i samim tim težom stazom i ovo teže bilo je u pravom smislu te riječi, kako su nam ispričali. Nakon uživanja u pogledu spuštamo se s vrha u pravcu Risnjaka. Popriličan spust znači i puno veći uspon. Risnjak je planina Dinarskog gorja i spada u najljepše hrvatske planine. Postupno savladavamo uspone i noge bivaju sve teže, ali ljepota okoliša sve ublažava. Dolazimo do doma u blizini vrha i tamo zatičemo još planinara koji se odmaraju, a i jednu liju koja uživa u ostatcima hrane planinara. Dio ekipe koji je već prije bio na ovom vrhu ostaje uživati u odmoru kod doma, a četveročlana ekipa odlazi na vrh. Impozantna kamena glava vrha očarava. Na dijelu uz pomoć sajli stižemo na vrh. Pri usponu visoko iznad nas nedostižan ruci prekrasan buket runolista s još dva žuta cvijeta – kao da su nagrada za naš trud. Vidik prelijep s vrha na Kvarner, Gorski Kotar i Alpe Slovenije. Jedan tamni oblak u daljini prekida idilu i ubrzava naš povratak s vrha. Neko vrijeme smo se spuštali dosta strmom stazom, a onda je uslijedio blagi spust i prolaz kroz prelijepu šumu, gdje smo naišli na gljive rujnice i poneki varganj sličan našem samo žute boje. Nakon gotovo devet sati hoda i boravka na ovim vrhovima ponovno stižemo na Lazac i do vozila. Konstatiramo da je ovo bila žestoka tura, ali svi smo ju uspješno savladali. Na pvratku smo vidjeli i dvije košute koje su pretrčavale livadu. Po dolasku u vikendicu tuširanje, kuhanje juhe i ovaj put lakša večera, druženje –planiranje sutrašnjeg dana i opet brzo utonuće u san.
Ponedjeljak: Rano ustajanje doručak s pogledom na vrh Risnjaka i polazak u pravcu Bjelolasice. Ova lijepa planina je najviša u Gorskom Kotaru unutar gorja Velika Kapela. Tu su i dva prirodna rezervata Bijele stijene koje smo posjetili i Samarske stijene koje ostaju za buduće. Cilj je najviši vrh Kula 1534 m nadmorske visine. Odlazimo vozilom u pravcu Begovog Razdolja, pa iza naselja makadamom kroz područja planinskih livada i šume do polazne točke uspona iza šumarske kuće. Vrlo strmim usponom kroz šumu dolazimo do planinarskog skloništa „Jakov Mihelčić“. Tu kratko odmaramo, a onda strmom travnatom livadom dižemo se prema vrhu. Ove livade su pune cvijeća, a zanimljivo je da ga ima puno plave boje što je inače rijetkost. Nakon travnatih strmih terena uzdigao se vrh s vapnenačkim kamenim gromadama. Vrijeme toplo i sunčano, pa smo ovdje ostali i odmarali dulje vrijeme. Uživali smo u pogledu na Velebit, Ličku Plješevicu, Kvarner , a nazirali su se i otoci Cres i Lošinj. Drugom stazom i ova strma,
smo se spustili do vozila. Dvoje članova nakon prethodnog napornog dana su se odlučili za odmor i pripremili su nam ukusan grah. Po silasku s vrha smo vozilom otišli do izvora Mrzle vodice i natočili posude hladnom izvorskom vodom. U kasnim poslijepodnevnim satima smo uz ukusan grah odmarali i planirali povratak za drugi dan.
Utorak: Ujutro opet doručak s pogledom na vrh Risnjaka, pospremanje prostora i polazak u pravcu mjesta Zamost. Odlazimo do izvora rijeke Gerovčice. Izvire na 1 km udaljenosti od planinarskog doma „Zamost“ ispod 300 m visoke stijene. Tu se nalaze i dva stara mlina od kojih je jedan pilana i u sastavu su etnografskog muzeja iz Čabra. Pravi je užtak bio posjetiti ovaj mali i lijepi lokalitet. I ovdje kao i u svim naseljima kroz koja smo prolazili ima obilje zasađenog cvijeća koje odiše ljepotom i svježinom. Na graničnom prijelazu Zamost kod Osilnice ulazimo u Sloveniju. Vozimo se dolinom rijeke Kupe. Ljepotu ove doline narušava ograda s žilet žicom. U Hrvatsku ponvno ulazimo na prelazu Brod na Kupi i opet prolazimo kroz prekrasan krajolik. U povratku još odlazimo u Samobor na poznate kremšnite kod „Livadića“.
Putem sređujemo lijepe dojmove s ovog uspješnog pohda i zahvaljujemo našem vodiću i domaćinu Ivanu.
Obično povratak bude praćen veselom pjesmom i nikad bez Olivera, a ovaj put njegove pjesme su punile oči suzama, jer nas je njegov odlazak sve duboko rastužio.