U subotu 13. srpnja u ranim jutarnjim satima pod vodstvom vodiča Zdenka krenuli smo u pravcu BIH – cilj Tuzla i planina Konjuh. Na poziv dugogodišnjih planinarskih prijatelja PD „Konjuh“ iz Tuzle dogovoren je ovaj izlet. Predstavnici domaćina Stiv i Nada su nas dočekali i zajedno vozilima smo stigli oko podneva u područje lijepo uređenog planinarskog doma „Javorje“. Nakon kraćeg odmora krenuli smo u pravcu obližnjeg vrha Bandjerka (ima i naziv Bandera) 1209 m. Nalazi se na grebenu Konjuha u području Javorja. Za dio ekipe ovo nije prvi susret s ovom planinom. Ovo područje upoznali smo u zimskim uvjetima i bilo je nezaboravno. Jedanaest članova naše ekipe uz troje domaćih je krenulio prema vrhu. Ušli smo u prekrasnu šumu jela, smreka, javora, bukve i drugog šumskog raslinja. Strmi uspon je osiguran sajlama i svi su ga savladali. Vrijeme je bilo oblačno. Očekivala se i kiša. Djelomično smo prolazili i preko travnatih proplanaka punih gorskog mirisnog cvijeća. Od cvijeća prevladavala je žuta gospina trava, majčina dušica i po koji ljiljan. Na više mjesta naišli smo na obilje malina s zrelim plodovima. Iako oblačno s vrha se pružaju zadivljujući pogledi na veliki dio ove prelijepe planine i nije bez razloga ovo područje proglašeno zaštićenim parkom prirode. Na vrhu smo sreli zanimljivu malu životinjicu –skoči miš. Povratak je uslijdio manje strmim dijelom, a staza je vodila kroz još ljepše travnate terene i sve veća stabla šume. Naišli smo i na gorski izvor s kojeg se dom opskrbljuje vodom. Više od tri sata smo uživali u ovim ljepotama uz iscrpno izlaganje našeg Stiva o ovoj planini i kraju. Oko pola sata pred kraj puta nas je pratila kiša, no nije pokvarila naše raspoloženje. Po povratku u toplom prostoru doma smo uživali u ugodnom druženju uz ukusnu večeru i topli čaj, što su pripremili domaćini. Tu su bili i naši isto tako dragi planinarski prijatelji iz Kiseljaka, pa je druženje potrajalo do kasnih večernjih sati.
Cijelu noć je padala kiša i umjesto planiranog spusta planinarskom stazom vratili smo se vozilima makadamom do ceste prema Tuzli. Tamo su nam se pridružili još neki domaćini i nastavili smo druženje u gradu. Obišli smo znamenitosti grada ( centar, slana jezera i park). Opet je kiša skratila naše druženje. Nakon zajedničkog ručka-neizostavni ćevapi, krenuli smo u pravcu Hrvatske. Po prelasku granice pozdravilo nas je sunce i prelijepa duga na nebu.
Zahvalni smo našim domaćinima na organizaciji ovog izleta za pamćenje. Planina Konjuh je i u ovom ljetnom ruhu jednako čarobna i lijepa.
