BELIŠĆANSKI PLANINARI NA VELEBITU

03. 6. 2018.

Belišćanski planinari su od 29. 5. do 2. 6. Boravili na sjevernom i srednjem Velebitu.

U 13. Sati 29. 5. krenulo se prema planu na Velebit – najomiljeniju destinaciju belišćanskih planinara.
Nakon dva sata vožnje nepredviđene okolnosti nas zaustavljaju na neko vrijeme-nakon riješavanja istih nastavljen je put prema cilju. Od strane ZŠU grada Belišća dobili smo kombi vozilo na korištenje i devet planinara ovim udobnim vozilom napreduje prema cilju. U kasnim noćnim satima stižemo do Velebita i na putu prema planinarskom domu Alan susrećemo tamošnje stanovnike (zeca i srne). Na jednom dijelu puta pred nama je iskrsnuo medo i preplašen svjetlom i zvukom vozila trčao oko 100 m ispred nas.. Usporili smo i s divljenjem ga gledali dok nije skrenuo u šumu. U dom na noćenje stižemo u 02 sata.
Nakon doručka i kave prema planu krećemu u pravcu Velikog Kozjaka. To je najslikovitiji i jedan od najatraktivnijih vrhova sjevernog Velebita visine 1629 m. Vozilom dolazimo do početne točke uspona u lijepoj bukovoj šumi. Većina staze prolazi kroz šumu, a na travnatim proplancima niilazimo na cvijeće koje je kod nas već zaboravljeno ( đurđice, jaglaci, pokoji ljiljan i drugo lijepo cvijeće) . U vrtačama nailazimo na debeli sloj snijega. Sunčano i sparno vrijeme gotovo uvijak zazove i kišne oblake, no nema odustajanja. Stižemo do velikih kamenih gromada koje vode do vrha i svi stižemo gore. Odatle zadivljujući pogled na kotlinu Veliki Lubenovac i kamene kućice, te na okolne vrhove. Slijedi odmor i uživanje u pogledu, fotografiranje, stavljanje pečata u dnevnike i ljepljenje naljepnice našeg Društva. Grmljavina i kapi kiše nas ispratiše s vrha. Oprezno se spuštamo po vlažnom kamenju i dobro istuširani kišom stižemo do vozila. Prestala je kiša i ponovno se pojavilo sunce. Po povratku u Alan slijedi okrijepa, presvlačenje mokre odjeće i kratki odmor. Sedmeročlana ekipa se odlučuje za još jedan lijepi vrh ovdje na srednjem Velebitu Zečjak 1622 m. Krećemo putem iznad doma i prijevojem, te kroz prekrasne travnate padine pune cvijeća, dijelom kroz šumu, dijelom kroz makiju i grebenskim putem stižemo do vrha. Opet nas poškropi kiša i pojavi se sunce. Tada se ukaže duga jedna, pa druga još ljepša koje smo u cijelosti vidjeli, a ovaj put njene boje su prekrivale zelenu boju šume iznad koje smo mi bili. Prestaje kiša i uživamo u vidicima- pogled na more iako malo maglovit i na vrhove srednjeg i sjevernog Velebita. Vraćamo se kružno prema domu i prelazimo preko još jednog vrha Buljma 1451 m. Do njega stižemo travnatim padinama, a sam vrh je djelomično kamenit i travnat. I odatle pogled na more prema Jablancu. Na stazi nailazimo na malu zmijicu koja se činila mrtvom, ali kada smo odmakli kliznula je u kamenje. Penjemo se na još jedan proplanak i promatramo more prema Jablancu planirajući dočekati i zalazak sunca, ali ispriječio se oblak pa se spuštamo do doma.
Već je 8,30 sati. Nakon cijelog dana u planini, osvježenja i večere san je bio neophodan.
Drugi dan 31.5.
Za ovaj dan je planiran vrh Šatorina 1623 m najviši vrh srednjeg Velebita. Vozilom odlazimo u pravcu Mrkvišta i Štirovače. Štirovača je udolina srednjeg Velebita s posebnim rezervatom šumske vegetacije- prašuma bukve i smreke. Većina nije ovdje prvi put, ali to je mjesto gdje nikad nije dosta dolaziti kao i cijeli Velebit. Svjež zrak, miris crnogorice, žubor izvora, veseli cvrkut ptica, pogled na cvjetnu livadu –samo ovdje je posebno. Osvježavamo se na izvoru, ostavljamo vozilo malo dalje i krećemo na stazu prema vrhu. Većina ove lijepo uređene staze (slične Premužićevoj) prolazi kroz prelijepu šumu crnogorice i bukve, te poput spirale obuhvaća ovaj vrh. Na mjestima se pružaju lijepi vidici . Nakon dva sata hoda po izlasku iz šume ukazao se prelijepi travnati vrh na kojem su se prosule bijele narcise i drugo prelijepo cvijeće. Sa vrha očaravajući pogled na more, V. Kozjak , velebni Bačić kuk i ostale vrhove. Ova ljepota i lijepo vrijeme su nas zadržali više nego inače što ostajemo na vrhovima. Tu smo susreli još Slavonaca iz Slavonskog Broda. Spuštanje je uslijedilo istom stazom i ponovno smo uživali u svemu. Po povratku osvježenje, odmor, zahvala ljubaznim domaćinima , spremanje stvari i odlazak u pravcu Kugine kuće. To je planinarski dom na makadam cesti po srednjem Velebitu, koja ide kkroz područje Dabarskih kukova,Štirovače i Mrkvišta. Dom je na lijepom mjestu, ali uvjeti za boravak baš i nisu bili ono što smo očekivali. Ljubazni domaćin nas je lijepo dočekao i brzo smo se svemu prilagodili. Nakon druženja ispred doma krenuli smo na počinak. Obzirom da na prozorima nije bilo mreže, kroz isti nas je u toku noći posjetio i mali puh.
Treći dan 1. 6.
Ujutro krećemo prema planu na Laktin vrh 1504 m. To je najistaknutiji vrh u nizu ličkih vrhova srednjeg Velebita. Na stazu smo krenuli nedaleko doma. Staza vodi kroz šumu i nema vidika do samog vrha, ali je jako lijepa. Nailazimo na tek procvao srijemuš , đurđice i razno cvijeće. Jedan dio staze prolazi kroz šumu punu svježe paprati. Sve odiše zelenilom i svježinom. Izlaskom iz šume kamenom stazom malo strmijom stižemo na vrh. Odatle lijep pogled na Dabarske kukove , Bačić kuk i Budakovo brdo. Uživamo u pogledu i vraćamo se istim putem do doma. Na ovoj stazi susrećemo i poskoka, ali on odlazi svojim putem. Tamo slijedi osvježenje okrijepa, spremanje stvari i planiramo još jedan lijepi vrh Velinac 965 m. Ovaj nam je na putu prema Baškim Oštarijama, gdje namjeravamo noćiti. Opskrbljujemo se svježom vodom s obližnjeg izvora i prema uputama ljubaznog domaćina krećemo na put. Prvu točku prema Velincu smo previdjeli, ali put nas dovodi do prijevoja odakle nam je najbliži pogled prema Bačić kuku i Dabarskim kukovima. Užitak je gledati izbliza ove gorostase, a pogotovo što smo na nekima od njih bili u prijašnjim posjetima Velebitu. Nakon uživanja u ovim prizorima nastavljamo u pravcu Velinca, no na kamenu na kojem je oznaka za skretanje su se odmarali neki planinari, pa mi opet i tu točku fulamo. Uključujemo tehniku koja nam pomaže i krećemo prema cilju. Ovaj vrh nije impozantne visine, ali ima prekrasne vidike. Staza je isto prelijepa-šuma, travnati proplanci, cvjetna livada, makija i kamen. Susrećemo i konje. Vrh je kamena glava strmih stijena iznad Karlobaga. Prekrasan vidik prema moru i obližnjim vrhovima. Ovdje se zadržavamo i uživamo. I na ovoj stazi susrećemo poskoka, ali malog. Konstatirali smo da je ovaj vrh s najljepšim pogledom, ali Šatorina je u još puno toga naj.
U predvečerje stižemo u Vilu Velebita- planinarski dom u Baškim Oštarijama. Ovo je jako lijepo uređen i nama već poznata destinadija. Naša ljubazna domaćica Dijana nas je dočekala s ukusnom juhom, koja je u ovakvim prilikama zlata vrijedna. Blagodat je dugo očekivani tuš, čista postelja i sve ostalo. Postavljamo naš slavonsko-švedski stol i uživamo u večernjim satima. Pridružila nam se i domaćica. I ovdje ne može bez Slavonaca, pa se pojavili i Požežani. Stigao je i jedan Zagrebčanin kojeg smo već prije sretali na vrhovima.
U udobnom smještaju i san je bio ugodan.
Četvrti dan 2. 6.
Nakon doručka i pozdrava s našom domaćicom krećemo put mora – Karlobag. Obzirom da smo protekla tri dana proveli na vrhovima i u planini-četvrti smo odlučili provesti na moru i putu. Iza Karlobaga zastajemo na maloj plaži i kupamo se u moru. Voda nas je osvježila . Nastavljamo put zadovoljni i raspoloženi. Posjećujemo Samobor i tamo za povrat energije koristimo kremšnite. Još jedno osvježenje sladoledom u Đurđenovcu, gdje iskrcavamo dvojicu naših. Kućama stižemo u 23 sata , pohranjujemo u sjećanja još jedan nezaboravni velebitski izlet-sanjajući i planirajući iduće godine opet Velebit, jer on je samo jedan.