BELIŠĆANSKI PLANINARI NA NAJVIŠEM VRHU HRVATSKE

Od 28. 6. do 1. 7. Belišćanski planinari su proveli na području Dalmatinske Zagore. Ispenjali su najviši vrh Hrvatske na Dinari i vrhove na još dvije planine tog područja Svilaja i Promina.

U četvrtak 28. 6. u poslijepodnevnim satima grupa od 9 planinara je krenula u pravcu Kijeva.
Tu je dogovoren boravak i noćenje, te polazna točka za planirane pohode. U večernjim satima smo stigli na cilj. U objektu škole kijevsko planinarsko društvo nam je ustupilo smještaj. Ova velika i lijpa zgrada škole više na služi pravoj svrsi, jer ju pohađa samo jedan učenik, a od 180 stanovnika kako su mam rekli uglavnom je stariji živalj-na žalost nama Slavoncima poznata situacija.
Prvi dan-Dinara
U ranim jutarnjim satima kombijem odlazimo do 7 km udaljenog sela Glavaš, pa od planinarskog skloništa kijevskih planinara krećemo prema vrhu. Vrijeme je idealno – umjereno oblačno s svježim laganim vjetrom. Troje članova već poznaje ćudi ove planine i na ovoj stazi je od 2. Do 4. put, a ostalima je ovo prvi uspon. Svi imaju istu želju ispenjati najviši vrh Hrvatske, jer je to na ponos svakom planinaru. Vodić Goran nema baš lak zadatak. Treba voditi grupu starosne dobi od 18 do 70 godinai i različite fizičke spremnosti. Staza nije ekstremna, ali je duga i stalno u usponu i problem mogu biti vremenske nepogode, koje ovdje nisu rijetkost. Teren je kamenit i travnat i nema visokog raslinja. Na 1000 m nadmorske visine je izvor vode, ali nije uvijek aktivan. Prolazimo pokraj impozantne stare gradine i ulazimo u mirisne cvjetne predjele. Najintenzivniji je miris majčine dušice koje ima posvuda u punom cvatu. Svako malo nas iznenadi svojom ljepotom različito cvijeće .
Ova staza je nešto zahtjevnija od staze preko Martinovih košara, ali želimo vidjeti novo otvoreno planinarsko sklonište „Drago Grubać“ na visini 1645 m- oko 200 m ispod samog vrha. Kako smo krenuli s točke 550 mn potrebno se dići oko 1300 mn što nije malo. Na oko 1300 m kod kamene kućice jedna članica ostaje, jer želja nije bila dovoljna za ovaj pothvat . I vrijeme je postalo ćudljivo-lagana kiša i vjetar, pa je na vlažnom kamenju i travi potreban krajnji oprez. Kod novog skloništa počinje sve jača kiša, pa odlučujemo tu stati. U tom lijepo uređenom prostoru ima sve potrebno za odmor. Kuhamo kavu i čekamo kraj kiše. Kiša je malo stala, ali upoznajemo vjetar Dinare. Oblaci su se počeli gomilati, pa smo tako pri smom vrhu bili iznad njih, što je bio poseban doživljaj. Oblaci i magla uskratili su nam inače prelijepe vidike na Peručko jezero, planine Svilaju i Prominu. Ovdje na vrhu u dnevnik hrvatske obilaznice utiskujemo najvažniji žig –vrh Sinjal 1831 m.
Fotografiramo se s zastavama Društva, grada Belišća i Valpova, te zastavom Belišće europski grad spoerta 2017. G. Privukli smo pozornost pristiglim stranim planinarima, pa su se dvojica Poljaka s nama fotografirali i isto tako su snimili zastave naših gradova . Objašnjavamo im da su naša oba grada u Europskoj regiji sporta. Nakon kraćeg zadržavanja oprezno se spuštamo s vrha. Pedesetak metara ispod vrha posebno iznenađenje su bila dva grmića runolista-najomiljeniji cvijet planinara. Obzirom da smo dobili informaciju o našoj zaostaloj članici-opet se u novom skloništu osvježavamo i odmaramo. Nastavljamo put kroz malu travnatu oazu ukrašenu gorskim ljiljanima, pa onda opet istom stazom povratak. Pridružuje man se naša članica kod kamene kućice . Izmjenjivali su se sunce i oblaci, pa su tako i vidici bili sve ljepši. Prešli smo svih 15 km ove staze i na njoj ostali dulje nego je predviđeno (prosječno) jer je uživanje u ovim ljepotama savršeno. Samo smo jednog poskoka malo uznemirili i zaobišli. U večernjim satima smo stigli u Kijevo, teških nogu, ali zadovoljni i pune duše .
Nakon toplog tuša, večere i ugodnog druženja svi smo utonuli u zdrav san.
Drugi dan-Svilaja i izvor Cetine
Rano ujutro odlazimo vozilom u pravcu sela Zelovo , pa do Planinarskog doma „Orlova stina“. Iznad doma krećemo u pravcu vrha. Nakon kraćeg dijela makadam puta skrećemo na šumski put prema vrhu. Ova šumska staza je dosta obrasla, pa je ponegdje i kamenje manje vidljivo.Preblizu su i ocvali grmovi divljih ruža, ali ugodno iznenađenje su sočne i zrele divlje jagode i poneka malina.
Također nailazimo na nove vrste lijepog gorskog cvijeća, a posebno je lijep tamno crveni ljiljan. I tu ima gospine trave i majčine dušice u punoj svježini. Nismo ni ovdje marili za vrijeme i uživali smo u ukusnim plodovima jagoda i prelijepom okolišu. Vrijeme je bilo sunčano uz lagani svježi vjetrić. Po izlasku iz šume staza je vodila kroz kameno i travnato područje i sve je bivala strmija i s više kamenja. Stigli smo na vrh 1508 mn visine i uživali u lijepom pogledu. Peručko jezero smo vidjeli u cijelosti, Sinjsku krajinu, Dinarske vrhove, Čvrsnicu, Biokovo, Mosor, Prominu i Velebit u daljini. Nakon odmora i fotografiranja , te žiga još jednog vrha HPO-e uslijedilo je oprezno spuštanje . Vraćamo se drugom stazom manji dio šumskom, a veći makadam putem do doma „Orlova stina“. Ovom prilikom smo prošli oko 12 km i uživali oko 6 sati u predjelu ove lijepe planine i doma. Obzirom da smo imali još dana- odlučujemo se za posjet izvoru rijeke Cetine. Kombijem odlazimo do sela Cetina ispod Dinare, pa do jednog od vrela Cetina. Dočekuje nas prekrasan prizor-modro –zelene boje vrelo, a uz rub vode na travi velika skupina razigranih leptira u svim bojama. Ovo vrelo je na oko 380 nm , a istražena dubina je 115 m. Hidrološki je spomenik prirode i s ostalim obližnjim sjedinjuju se u Peručko jezero, pa nastavljaju kao rijeka prema moru. Nakon uživanja u ovom biseru prirode odlazimo na još jedan lokalitet u blizini. U selu Cetina na pravoslavnom goblju posjećujemo jedan od najstarijih sakralnih objekata iz 9. Stoljeća –ruševina starohrvatske crkve sv. Spasa gdje u njoj i oko nje nailazimo i stećke. U Kijevo se vraćamo puni dojmov u predvečerje.
Nakon osvježenja, večere i druženja planiramo za drugi dan odlazak na Tulove grede.
Treći dan-Promina
Osvanulo je jutro, ali oblačno i na Tulovim gredama već pada kiša i grmi. Slijedi promjena plana i odlazimo u pravcu još jedne planine ovog područja-Promina. Nalazi se u središtu Šibensko-Kninske županije-sjeverno od Drniša. Cilj je vrh Čavnovka 1147 mn visine. Tu je bio vojni kompleks, a danas su tu telekomunikacijski odašiljači. Odlazimo vozilom do lijepo uređenog planinarske kuće „Promina“. Makadam cestom 4 km je potrebno do vrha. Vrijeme je umjereno oblačno i ugodan vjetar. Na stazi osjećamo svježi miris borove šume, jer je ovdje pretežno bor i smreka. S lijeve strane puta nalazi se veliki predio opožarene borove šume. I ovdje nailazimo na mirisnu majčinu dušicu, ali i na posebno lijepo plavo cvijeće koje nismo do sada sretali. Kada smo se približili vrhu navukli su se tamni oblaci i počela je kiša. Radi kiše i oblaka bili smo uskraćeni za lijepe vidike i radi grmljavine ubrzali smo povratak. Uspjeli smo doći do doma prije izljeva jake kiše. I ovom prilikom smo prešli oko 10 km u prelijepom predjelu prirode .U domu smo se uz kavu malo družili s ljubaznim domaćinom i uputili se kući. Planirali smo stići kućama do početka nogometne utakmice naše Reprenzentacije. Ipak smo prvo poluvrijeme slušali prijenos u kombiju, a nastavak kod kuća.
Još jedan nezaboravni izlet bilježimo u aktivnosti našeg Društva. Posebno zadovoljstvo –sve je još okrunjeno pobjedom naše Reprenzentacije.
Zahvaljujemo Zajednici športskih udruga grada Belišća za vozilo koje su nam ustupili za ovaj izlet.