Napokon je svanuo i taj dan, kad će se pokazati jesu li cijelozimske pripreme urodile plodom. Istra 100 milja utrka je za koju brojni ultramaratonci žrtvuju mnogo kako bi u travnju zasjali u punom sjaju ili, jednostavno, izdržali dužinu na koju su se prijavili.
Tako su i članovi SRK-a Baraber Extreme Team iz Belišća žrtvovali svoje slobodno vrijeme, vrijeme s obitelji, uživanje u omiljenoj hrani, izlaske i financijska ugađanja sebi i svojim bližnjima, a počesto i vlastito zdravlje – sve samo za nastup na epskoj utrci u Istri. Izraz “zimske radosti“ za njih je poprimio mnogo ozbiljnije razmjere tijekom zimskih priprema na Papuku. To je, itekako, dobro došlo na ovoj utrci jer hiroviti je travanj na vrhu Učke pokazao najgore od sebe.
Četveročlana ekipa hrabro startala u snježnu mećavu
Trud oko treninga potencirala je i činjenica da se ove godine na dužini od 110 kilometara, na takozvanoj Plavoj stazi, održavalo i pojedinačno te ekipno Prvenstvo Hrvatske u trail trčanju. Od Barabera su se u PH-u nadmetali Antonio Dujmović, Angel Milišić-Zečević, Damir Kligl i Mirela Kristek.
Ekipa je u petak u 22 sata iz Lovrana, s razine mora započela, s obzirom na hladnoću i kišu, svoje ne baš obećavajuće putovanje. I to odmah vertikalno uzbrdo na najviši vrh Učke visok 1400 metara – Vojak. Ušli su direktno u snježnu mećavu koja je već praktički u prvom dijelu utrke, odlučila o sudbini i rezultatu mnogih trkača – bilo izravno u vidu odustajanja, bilo s odgodom, u vidu probavnih i drugih fizičkih smetnji.
Mirela Kristek koja je na kraju utrke stajala na trećoj stepenici postolja PH-a, podijelila je s nama svoj doživljaj te noći na Učki.
– Prije starta plašila sam se kiše i pothlađivanja, no najgori je bio vjetar na Učki koji je, osim što je ledio kosti, a ja samo to i imam; puhao takvom silinom da sam samo hvatajući se za šiblje, uspjela održati se na tlu. Hladnoća, snijeg, vjetar, a najviše strah da ću ostati smrznuti fosil na Učki motivirao me završiti utrku – ispričala nam je Mirela.
Probavne smetnje i banalni problemi s opremom – koštaju rezultata
Da je trail utrka mnogo više od pukog nadmetanja u trčanju te da rezultat na “ultrama“ ovisi o nizu raznih čimbenika, pokazuje primjer Damira Kligla koji je na Istru došao u izuzetnoj formi, a završivši kao deseti u muškom poretku PH-a.
Damir Kligl: Pobijedio sam bol i samog sebe, kad je nestao i svaki motiv, ja sam se vratio…..
– Na 1000 metara vjetar postaje užasno jak, leden, snježna mećava mi ne dozvoljava da nastavim dalje u majici kratkih rukava. Stajem, skidam ruksak, vadim vjetrovku koju vjetar zapetljava da je gotovo nemoguće obući ju. Navučem jedan rukav, drugi se već zapetljao s kapuljačom – opisuje Damir kako jedna banalna radnja u ovakvim uvjetima postaje vrlo napornom.
U tom košmaru smanjene vidljivosti, priča kako mu je lampa radila odbljesak te je previdio zastavice savijene od vjetra i pokrivene snijegom pa krenuo krivim putem. Nakon što se vraća na pravi put, asistira kolegici na koju nailazi, pri mijenjanju baterija u lampi jer ona od hladnoće ne može ničime rukovati. Ubrzo potom, javlja se novi problem…
– Bježim odmah dalje i tu osjetim čudan osjećaj u trbuhu koji isprva odlučim ignorirati. Na makadamskoj cesti gdje sam planirao ići brzo, počinju grčevi. Ne sjećam se kad sam imao grčeve u trbuhu takvog intenziteta. Uopće ne želim opisivati kako sam došao do Buzeta. Nizbrdo više nisam mogao pustiti noge jer tad me već uhvatila upala trbušnjaka od naprezanja i napinjanja od bola – prepričava Damir dogodovštine kakve mnogim trkačima na ovoj i sličnim utrkama nisu strane.
Nasreću, tu se pokazuje još jedna lijepa strana ovog sporta, a to je ljudskost i kolegijalnost. Zahvaljujući raznim kolegicama i kolegama te volonterima, kako priča, Damir se uspijeva izvući iz grčeva koji su ga mučili. Naravno, još jedna uobičajena omaška psihički rastrojenih trkača, nije zaobišla ni njega – na okrepi u Oprtlju zaboravlja štapove te se nakon nekoliko minuta vraća po njih…
– Planirao sam ići ispod 14 sati, znam da sam bio spreman za to. Ipak, i sa sat i pol vremena dulje na stazi, ovo mogu smatrati mnogo većim uspjehom jer sam prebrodio 60-ak kilometara bez razmišljanja o odustajanju. Pobijedio sam samog sebe, bol, iscrpljenost, i najbitnije, kad je već nestao i motiv, ja sam se vratio i nastavio – priča nam Damir o svojoj osobnoj pobjedi.
Peto mjesto ekipno
Tako Damir završava svoju utrku nakon 15:29 sati na stazi, i kao deveti od 131-og veterana od 40+ godina. Mirela dolazi samo 15 minuta iza njega i penje se na već spomenuto postolje, a u konkurenciji 20 Hrvatica. Također, staje na najvišu stepenicu postolja među 27 mlađih veteranki, dok sveukupno od 61 žene zauzima četvrtu poziciju.
Među 350 trkačica i trkača koji su se u 110 kilometara penjali gotovo 4400 metra uvis, i Antonio Dujmović ostvario je vrlo dobar rezultat. Kao 58. od 116 seniora, dolazi u cilj nakon 18:21 sati na stazi. Također, u konkurenciji PH-a zauzima 28. poziciju od 45 Hrvata, dok Angel Milišić-Zečević dolazi kao 36. Hrvat. U vremenu od 19:52 sati zauzima 60. mjesto u mlađoj veteranskoj skupini.
Po pitanju Prvenstva Hrvatske računao se i ekipni poredak, a u kojem su Baraberi, ovaj put nastupivši za MK Hrvatski sokol, kotirali kao peti među sedam muških ekipa. Zbrajala su se tri najbolja pojedinačna rezultata, tako da su od Barabera u računicu ušli Kligl i Dujmović zajedno s Dariom Majetićem iz Žutog šešira (također nastupa za Hrvatski sokol) s ukupnim vremenom 53:41 sata.
Mirela Kristek treća na PH-u u trailu: Pravi je pothvat završiti utrku, rezultat je sporedan, sretna sam što sam živa…
Mirela s postolja poručuje kako sam rezultat i poredak umanjuju činjenicu da je pravi pothvat ustvari završetak utrke.
– Većina natjecatelja izgledala je poput preživjelih ratnika nakon bitke – blatni, promrzli i umorni, a iznutra sretni i zahvalni što su živi – zaključuje treća među Hrvaticama.
Baraberi nastupili u svim kategorijama “Istre“
Osim državnog prvenstva i staze od 110 kilometara, u Istri su nastupili Baraberi i u ostalim kategorijama – na 67 i 41 kilometru, te čak na 100 milja.
Green staza od gotovo 70 kilometara, iznosila je 2441 metar uspona, a na njoj su od Barabera nastupili Dunja Straka (11:09 sati), Krešimir Valentić (8:46) Boris Đurđević (9:47) i i Kruno Tomljanović (10:18). Dunja je među seniorkama zauzela 26. poziciju od 43, dok su Krešimir i Boris među 127 seniora, osvojili 47. i 73. mjesto. Kruno u kategoriji mlađih veterana zaposjeda 76. poziciju od njih 140.
Na yellow stazi gotovo maratonske duljine, a s oko 1000 metara uspona, nastupila je Martina Maloča (5:18) te zauzela 33. poziciju od 115 seniorki.
Na “stomajlerici“ naziva red, 168 kilometara i 6539 metara uspona uspjelo je svladati 264-ero natjecatelja. Ipak, 101 sudionik nije uspio u pothvatu, a među njima je, nažalost, i član Barabera Zlatko Zetović. Iako je prema poretku izgledalo, da od starta sa svakom kontrolnom točkom napreduje i prestiže svoje suputnike, nakon 29 i pol sati na stazi, odlučuje odustati od utrke na 120-om kilometru. Bez obzira na to, zaslužuje naklon do poda jer i ova je udaljenost mnogima nezamisliva za prevaliti.
Piše: Martina Maloča
Foto: Jože Opeka, Jelena Sekelj, osobna arhiva
