Belišćanski planinari na Omiškoj Dinari

Grupa od 8 planinarki i planinara HPD Belišće krenula je na izlet kombijem dobivenim od Zajednice športskih udruga grada Belišća 12.04.2021. god put Omiša i Omiške Dinare. Put je protekao u redu, iako nas je putem pratio vjetar i kiša. U Omiš, naše mjesto boravka i noćenja, stižemo u kasnim popodnevnim satima. Prvi utisak je zastrašujući a ujedno i fascinantan pogled na velebnu planinu koja se nadvila nad sam grad, tj. Omišku Dinaru, na koju se planiramo popeti.
Ujutro nas dočekuje ne baš laskava prognoza koja najavljuje buru i kišu. Tako dolazi do promjene plana da se penjanje odradi idući dan, da između pljuskova krenemo u obilazak Modrog i Crvenog jezera kraj Imotskog i na povratku u obilazak i razgledanje povijesne tvrđave iz doba Mlečana s kraja 17.stoljeća, koju su dogradili Austrijanci početkom 19.stoljeća. Ta tvrđava se zove Klis. To je nekoć bio ključ Dalmacije.
Grupa prvo dolazi do Crvenog jezera, gdje nas još uvijek prati lagana kišica. Pogledamo jezero, nešto naučimo, poslikamo i krenemo pješke prema Modrom jezeru koje se smjestilo oko kilometar dalje. U međuvremenu prestaje kiša, pa se lijepo uređenom stazom koja vijuga u obliku zmije spuštamo u dubinu do samog jezera, koji je kao i njegov prethodnik (do kojeg nema mogućnosti doći bliže) fenomen i priča za sebe. Jezera svakako treba pogledati, jer su fantastična. Nakon spuštanja do Modrog jezera i povratka, malo se odmorimo, ručamo i krećemo put Splita – obilazak i razgledanje tvrđave Klis. U kasnim popodnevnim satima se vraćamo u Omiš. U pokušaju šetnjom grada opet pokisnemo.
Ujutro se razvedrava, a vrijeme je hladno, sunčano i burovito. Prvo odlazimo do Makarske i na vidikovac Nebeska šetnica na Biokovu. Međutim kada smo došli tamo, zbog zaleđene ceste i samog vidikovca od stakla, ne puštaju nas gore, pa tako taj doživljaj ostavljamo za neko drugo vrijeme.
Po povratku stajemo u svetišu Vepric (Svetište Majke Božje Lurdske ) na domak Makarske. Poslije obilaska i molitve, grupa kreće na penjanje na Omišku Dinaru, koja je glavni cilj našega puta. Po dolasku u napušteno selo Čečuci, odakle kreće naš uspon, avantura počinje.
Samo penjanje prolazi dobro, iako je staza dosta zahtjevna. Bura nas uz sunce prati cijelo vrijeme, no zato je vidik prekrasan. Uz kraće zastoje cijela grupa stiže do skloništa i odmorišta, koje se zove Luda Kuća na visini od 656 m.
Nakon kraćeg odmora troje planinara se vraća, jer je daljnji uspon teži i zahtjevniji uz uporabu sajli. Petoro nastavlja dalje i svi se penju na do 50 m od samog vrha, a onda zbog bure i velikog kamenja, po kojem put ide do samoga vrha, troje odustaje, a dvoje se penje do samoga vrha i uživa u pogledu za sve nas.
Od svega toga je bitno da smo se svi zdravi i čitavi vratili do kombija. Kako je ova grupa planinara bila starije životne dobi, sve je po ovoj zahtjevnoj stazi završilo dobro i na zadovoljstvo svih sudionika.
I tako se ova avantura završava sretnim povratkom u Belišće 15.04.2021. godine. Grupa se rastaje uz poziv na neko drugo druženje i nove avanture neki drugi put.